Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKako postupiti u slučaju gde je po zakonu zabranjeno sahranjivanje van groblja, a da u mestu (selu) postoji neuređeno groblje, kao i da se višedecenijski sahranjivanje vrši po verskim-mesnim običajima na privatnim parcelama (voćnjacima, dvorištima...)? Šta se podrazumeva pod uređenim grobljem? Ko vrši nadzor u vreme pandemije kada je lice preminulo od korone a sahranjivanje bi se izvršilo u porodičnom dvorištu?
Zakonom o sahranjivanju i grobljima „Službeni glasnik SRS”, br. 20/1977, 24/1985 - dr. zakon, 6/1989 - dr. zakon, „Službeni glasnik RS”, br. 53 /1993 - dr. zakon, 67 /1993 - dr. zakon, 48/1994 - dr. zakon, 101 /2005 - dr. zakon, 120/2012 - US, 84/2013 – US propisano je da se sahranjivanje umrlih, određivanje i stavljanje van upotrebe groblja, održavanje i uređenje groblja i krematorijuma vrši na način utvrđen propisom skupštine opštine, u skladu sa načelima ovog zakona i drugim propisima koji se odnose na sahranjivanje i groblja.
Dalje se u članu 2. Zakona propisuje da se sahranjivanje umrlih može vršiti samo na groblju, dok je u članu 4. precizirano je da se grobljem smatra zemljište koje je odgovarajućim urbanističkim planom ili odlukom skupštine opštine određeno za sahranjivanje umrlih. Urbanističkim planom ili odlukom skupštine opštine, utvrđuju se lokacija i urbanističko-tehnički uslovi za podizanje objekata neophodnih za vršenje pogrebne delatnosti, komunalnih uređaja i instalacija, spoljnih i unutrašnjih saobraćajnica, za određivanje grobnih mesta, za izgradnju grobnica, drugih spomen objekata i za podizanje spomenika.
Takođe, Zakon propisuje da se prilikom određivanja zemljišta za groblje mora se posebno voditi računa o zaštiti izvorišta za snabdevanje vodom, objekata za snabdevanje vodom za piće, geološkom sastavu tla, kao i o sanitarnim i drugim uslovima propisanim za podizanje groblja.
U članu 5. Zakona propisano je da se groblja moraju koristiti u skladu sa opštim uslovima kojima se obezbeđuju njihova namena, korišćenje i drugi uslovi utvrđeni zakonom, odnosno odlukom skupštine opštine u skladu sa zakonom.
Dalje se, u članu 16. Zakona, navodi da svako naseljeno mesto, po pravilu, ima groblje, te da se samo izuzetno, u jednom naseljenom mestu mogu odrediti i posebna groblja, čije se uređenje, održavanje i korišćenje reguliše posebnim propisima (groblja boraca narodnooslobodilačkog rata, groblja sa posebnim memorijalnim obeležjima i sl.).
Članom 21. Zakona propisano je da se uređivanje i održavanje groblja vrši saglasno uslovima koje odlukom utvrđuje skupština opštine, te da se skupštinskom odlukom naročito utvrđuju: uslovi za uređivanje i održavanje groblja (sanitarno-tehnički uslovi za uređenje grobnog mesta, održavanje zelenila, uređivanje i održavanje prilaznih puteva i staza, održavanje objekata na groblju i sl.), održavanje reda na groblju, određivanje vremena vršenja sahranjivanja i dr.
Kaznenim odredbama Zakona propisane su kazne za pravna i fizička lica. Novčana kazna od 10.000 do 1.000.000 dinara propisana je za prekršaj koji učini organizacija, odnosno mesna zajednica: ako vrši pokopavanje posmrtnih ostataka umrlog van groblja koje je u upotrebi (član 10); ako ne obezbedi sahranjivanje za umrla lica iz stava 2. člana 14. ovog zakona;ako ne obezbedi prenos na drugo groblje posmrtnih ostataka (član 19. stav 2). Za navedene prekršaje propisana je i kazna za odgovorno lice organizacije ili mesne zajednice novčanom kaznom od 1.000 do 50.000 dinara.
Takođe, propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000 do 50.000 dinara kazniti za prekršaj građanin: ako vrši pokopavanje posmrtnih ostataka umrlog van groblja koje je u upotrebi (član 10), kao i ako postupi protivno odredbama člana 22. st. 1. i 2. Zakona.
Zakonom o komunalnim delatnostima ("Službeni glasnik RS", broj 88/11, 104/16, 95/18), u odredbama člana 2. stav 3. tačka 6. ovog zakona "delatnost upravljanja grobljima i sahranjivanje“ je utvrđena kao komunalna delatnost, tj. delatnost "pružanja komunalnih usluga od značaja za ostvarivanje životnih potreba fizičkih i pravnih lica kod kojih je jedinica lokalne samouprave dužna da stvori uslove za obezbeđenje odgovarajućeg kvaliteta, obima dostupnosti i kontinuiteta, kao i nadzor nad njihovim vršenjem". Nadalje, u članu 3. Zakona utvrđeno je da ova komunalna delatnost obuhvata: upravljanje i održavanje groblja; održavanje grobnog mesta i naplata naknade za održavanje grobnog mesta; obezbeđivanje, davanje u zakup i prodaja uređenih grobnih mesta; pokopavanje i ekshumacija posmrtnih ostataka, kremiranje i ostavljanje pepela pokojnika; održavanje objekata koji se nalaze u sklopu groblja (mrtvačnica, kapela, rozarijum, kolumbarijum, krematorijum); održavanje pasivnih grobalja i spomen-obeležja; (člana 3. stav 1. tačka 6)). Takođe, u članu 4. stav 1. Zakona propisano je da jedinica lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, pored ostalog, "uređuje i obezbeđuje obavljanje komunalnih delatnosti i njihov razvoj". Inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu njega vrši komunalna inspekcija.
Iz sadržine navedenih zakonskih odredbi, a posebno iz odredaba u kojima su utvrđena ovlašćenja za donošenje propisa za njegovo izvršavanje i primenu, proizlazi da su tim zakonom propisana samo "osnovna načela", odnosno osnovna pravila o sahranjivanju umrlih, dok se sva druga pitanja u ovoj oblasti uređuju propisom skupština jedinica lokalne samouprave.
Ukoliko opština nije donela Odluku o uređenju i održavanju grobalja i sahranjivanju, neophodno je da skupština opštine donese odluku kojom će bliže urediti način uređivanja i održavanja grobalja, kao i sahranjivanja, što podrazumeva i nadzor nad sprovođenjem tog propisa.
Dalje, iz navedenih zakonskih odredaba, jasno proizlazi da nije moguće, ni pod kojim uslovima, sahranjivati preminule u dvorištima porodičnih kuća, budući da Zakon o sahranjivanju i grobljima jasno propisuje da se sahranjivanje može vršiti samo na grobljima, koje je dužna obezbediti JLS.
Kada je reč o nadzoru nad sahranjivanjem za vreme pandemije upućujemo na odredbe Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službeni glasnik RS", br. 15/2016, 68 /2020, 136/2020), kojima je uređeno postupanje sa posmrtnim ostacima umrlih lica (član 56-65) i na Pravilnik o uslovima i načinu postupanja sa posmrtnim ostacima umrlog lica ("Službeni glasnik RS", br. 96/2016, 139/2020), kojim su uređeni uslovi i način opremanja, higijenska obrada, način smeštanja posmrtnih ostataka umrlog lica, kao i iskopavanja i prenošenja posmrtnih ostataka umrlog lica i obrazac sprovodnice. Inspekcijski nadzor nad primenom navedenog zakona i drugih propisa i opštih akata kojima se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja, preko sanitarnih inspektora (član 73). Nadzor/kontrolu nad primenom mera iz člana 46a tog zakona (lična zaštita od infekcije) vrše i komunalna inspekcija i komunalna milicija, kao poveren posao.
Da li je procena potrebne podrške u nadležnosti IRK, kada su u pitanju odrasle osobe - redovni studenti (od 19 godina do 26 godina), ako u članu 1. Pravilnika stoji da se „odraslim, u smislu ovog Pravilnika, smatra lice koje stiče obrazovanje u skladu sa zakonom kojim se uređuje obrazovanje odraslih“?
Na zahtev Poverenice za ravnopravnost, novim Pravilnikom nadležnost IRK je proširena i na odrasle, što se vidi iz samog naziva: Pravilnik o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom (“Sl. glasnik RS“, br. 80/18). U članu 1. stav 3. ovog Pravilnika stoji: Odraslim u smislu ovog pravilnika, smatra se lice koje stiče obrazovanje u skladu sa zakonom kojim se uređuje obrazovanje odraslih.
Prema članu 8. Zakona o obrazovanju odraslih („Sl glasnik RS“, br. 55/13, 88/17 – dr. zakon, 27/18 – dr. zakon, 6/20 – dr. zakon) odrasli su:
U skladu sa navedenim, pojmom „odrasli“ nisu obuhvaćeni redovni studenti.
Da li treba tražiti saglasnost od lica koja imaju upisano pravo državine na parceli a ne pravo svojine, imajući u vidu s jedne strane odredbu zakona koja spominje samo pravo svojine a s druge strane činjenicu da lice koje ozakonjuje objekat u takvom slučaju nema isključivo pravo svojine ili korišćenja na katastarskoj parceli?
Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa ("Sl. list SFRJ", br. 6/80 i 36/90, "Sl. list SRJ", br. 29/96 i "Sl. glasnik RS", br. 115/2005 - dr. zakon) definisani su pojmovi svojine i državine. To nisu isti pojmovi. Svojina je pravo, a državina faktičko stanje. Takođe, ovim zakonom su definisani i pojmovi suvlasnik i sudržalac, koji, takođe, nisu isti pojmovi.
Suivlasništvo postoji kada na nepodeljenoj stvari više lica ima pravo svojine, odnosno pravo susvojine, što ih čini suvlasnicima.
Sudržavina postoji kada više lica ima državinu stvari, što ih čini sudržaocima.
Zbog toga, ako je posebnim zakonom izričito navedeno da se kao dokaz o odgovarajućem pravu dostavlja i pismena saglasnot svihh suvlasnika, onda se to odnosi samo na suvlasnike, a ne i na sudržaoce.
Molimo za konsultaciju u vezi sa primenom člana 27. Zakona o javnim nabavkama. Naime, radi se o tome da opština treba da raspiše javnu nabavku za usluge ličnog pratioca deteta čija je procenjena vrednost 1.250.000,00. Da li usluge ličnog pratioca spadaju u društvene i druge posebne usluge na koje se odredbe Zakona o javnim nabavkama ne primenjuju procenjene vrednosti do 15.000.000,00 dinara ili je potrebno sprovesti otvoreni postupak preko Portala javnih nabavki?
Zakonom o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon), koji je u primeni od 1. jula 2020. godine, u članu 27. stav 1. tačka 2), propisano je da se odredbe ovog zakona ne primenjuju na nabavku društvenih i drugih posebnih usluga iz člana 75. ovog zakona čija je procenjena vrednost manja od 15.000.000 dinara kada nabavku sprovodi javni naručilac.
Članom 75. stav 1. Zakona propisano je da su društvene i druge posebne usluge navedene u Prilogu 7. ovog zakona, dok su Prilogom 7 obuhvaćene usluge socijalne zaštite, pa i usluga pratilac deteta.
Članom 27. stav 2. Zakona propisano da se u slučaju iz stava 1. ovog člana primenjuju se načela ovog zakona na način koji je primeren okolnostima konkretne nabavke, te da je članom 49. stav 2. Zakona propisana obaveza za naručioce da posebnim aktom bliže uredе, između ostalog, i način planiranja i sprovođenja nabavki na koje se zakon ne primenjuje, kao i nabavki društvenih i drugih posebnih usluga.
Imajući u vidu navedeno, usluga lični pratilac deteta je obuhvaćena Prilogom 7 Zakona i spada u društvene i druge posebne usluge, te naručioci mogu nabavku ovih usluga sprovesti u skladu sa načelima Zakona i sopstvenim internim aktom o nabavkama, ukoliko je procenjena vrednost nabavke manja od 15.000.000 dinara.
Ipak, potrebno je imati u vidu i da li će naručilac u toku 2021. godine sprovoditi druge „istovrsne“ usluge socijalne zaštite, u kom slučaju je dužan da za potrebe utvrđivanja propisanog limita uzme u obzir ukupnu procenjenu vrednost svih takvih usluga.
Na kraju upućujemo i na Modele internih akata i Vodič za javne nabavke u oblasti socijalne zaštite, koje je Stalna konferencija gradova i opština pripremila i objavila na svojoj internet stranici (Vodič za javne nabavke u oblasti socijalne zaštite možete preuzeti sa linka http://skgo.org/vesti/detaljno/2565/novo-izdanje-vodic-za-javne-nabavke-u-oblasti-socijalne-zastite dok su Modeli internih akata dostupni za preuzimanje preko linka http://skgo.org/modeli-akata?page=2 )
Da li LS ima pravo da finansira fizička lica – pružaoce usluge smeštaja na bilo koji način?
Svako finansijsko davanje ili odricanje od dela javnih prihoda od strane JLS, a u cilju podrške subjektu koji obavlja neku privrednu delatnost spada u domen državne pomoći.
U skladu sa članom 4. Zakona o kontroli državne pomoći („Sl. glasnik RS“, br. 73/19) korisnik državne pomoći je učesnik na tržištu, odnosno svako pravno i fizičko lice koje obavlja ekonomsku delatnost, tj. delatnost proizvodnje ili prometa robe ili pružanja usluga na tržištu a kome se dodeljuje državna pomoć u bilo kom obliku.
U skladu sa Zakonom o ugostiteljstvu („Sl. glasnik RS“, br. 17/19) ugostitelj je privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik i fizičko lice koje obavlja ugostiteljsku delatnost pod uslovima propisanim ovim zakonom. U skladu sa članom 30. ovog Zakona ugostitelj može da pruža ugostiteljske usluge smeštaja, pripremanja i usluživanja hrane, pića i napitaka u ugostiteljskom objektu domaće radinosti i seoskog turističkog domaćinstva. Fizičko lice može da pruža ugostiteljske usluge iz ovog člana u objektima smeštajnih kapaciteta do 30 individualnih ležajeva, za najviše 30 korisnika usluga, dok u skladu sa članom 31. Zakona o ugostiteljstvu ugostitelj pre početka obavljanja delatnosti u ugostiteljskom objektu domaće radinosti i seoskog turističkog domaćinstva pribavlja rešenje kojim se taj objekat kategoriše.
Imajući u vidu gore navedene odredbe Zakona o ugostiteljstvu može se doneti zaključak da fizička lica koja se bave izdavanjem smeštaja, pripremanjem i usluživanjem hrane, pića i napitaka u ugostiteljskom objektu domaće radinosti i seoskog turističkog domaćinstva obavljaju ugostiteljsku delatnost, odnosno bave se pružanjem usluga na tržištu.
Sa druge strane, u skladu sa istim članom 4.Zakona o kontroli državne pomoći ("Sl. glasnik RS", br. 73/2019), davalac državne pomoći je nadležni organ Republike Srbije, autonomne pokrajne ili jedinice lokalne samouprave, ili svako pravno lice koje upravlja i/ili raspolaže javnim sredstvima i dodeljuje državnu pomoć u bilo kom obliku.
Državna pomoć može se dodeliti kroz sledeće instrumente:
1) subvencija (bespovratna sredstva) ili subvencionisana kamatna stopa na kredite,
2) fiskalna olakšica (umanjenje ili oslobođenje od plaćanja poreza, doprinosa, carina i drugih fiskalnih dažbina),
3) garancija države, svakog pravnog lica koje raspolaže i/ili upravlja javnim sredstvima ili drugog davaoca državne pomoći, data po uslovima povoljnijim od tržišnih,
4) odricanje od dobiti i/ili dividende države, lokalne samouprave ili pravnog lica koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima,
5) otpis duga prema državi, lokalnoj samoupravi ili pravnom licu koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima
6) prodaja ili korišćenje imovine u javnoj svojini po ceni nižoj o tržišne,
7) kupovina ili korišćenje imovine po ceni višoj od tržišne od strane države, lokalne samouprave ili pravnog lica koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima, i
8) druge instrumente u skladu sa ovim zakonom.
U skladu sa članom 28. Zakona o kontroli državne pomoći, Davalac državne pomoći može pre donošenja, usvajanja ili utvrđivanja osnova za dodelu potencijalne pomoći, dostaviti Komisiji predlog akta kojim se takav osnov propisuje, za dobijanje obaveštenja o potrebi prijave državne pomoći.
Takođe, Zakonom o kontroli državne pomoći ("Sl. glasnik RS", br. 73/2019) definisana je pomoć male vrednosti, odnosno de minimis pomoć. To je pomoć koja nema značajan uticaj na narušavanje konkurencije na tržištu i na trgovinu između Republike Srbije i zemalja članica Evropske unije, i ona se ne prijavljuje Komisiji za kontrolu državne pomoći.
Član 11. stav 3. Zakona o ulaganjima navodi “ Vlada, nadležni organ autonomne pokrajine ili lokalne samouprave donosi različite šeme državne pomoći prema kojima se bliže određuju kriterijumi za dodelu podsticaja”. Član 17 istog Zakona ukazuje na mogućnost propisivanja lokalnih olakšica i podsticaja na osnovu lokalnih strateških dokumenata kao meru za podsticanje konkurentnosti lokalni samouprave
Na osnovu Zakona o ulaganjima JLS su počele da donose Programe lokalnog ekonomskog razvoja (kao šemu državne pomoći) u cilju podsticanja zapošljavanja, privlačenja investicija i povećanja konkurentnosti lokalne privrede. Program lokalnog ekonomskog razvoja, lokalnoj samoupravi daje osnov za opravdano, namensko trošenje sopstvenih budžetskih sredstava usmerenih ka unapređenju poslovnog ambijenta i rastu konkurentnosti privrede na teritoriji date lokalne samouprave. Podrška pružaocima usluga smeštaja, mogla bi da bude jedna od mera predviđena ovim Programom, što bi predstavljalo osnov za podršku i davanje JLS.
Pogleadati SKGO Priručnik za izradu i realizaciju Programa lokalnog ekonomskg razvoja u okviru koga se možete detaljnije upoznati sa postupkom za izradu Programu. Priručnik je dostupan na: http://www.skgo.org/storage/app/uploads/public/155/179/186/1551791863_Priruccnik%20LER%202019%2018022019%20web.pdf