Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKako je za donošenje Rešenja o godišnjem odmoru funkcionera nadležna administrativno-mandatna komisija, odnosno stalno radno telo skupštine, ko je nadležan za odlučivanje po žalbi na Rešenje o godisnjem odmoru, odnosno u delu pouke o pravnom sredstvu šta se konkretno navodi?
Što se tiče pouke o pravnom leku u aktima kojima se odlučuje o pravima i obavezama funkcionera, primenjuju se opšti propisi o radu. Članom 195. Zakona o radu je propisano da protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kad je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je zaposleni član ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom. Rok za pokretanje spora jeste 60 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava.
Dakle, pouka o pravnom leku treba da glasi da lice ima pravo da u roku od 60 dana od dana dostavljanja rešenja pokrene radni spor pred nadležnim sudom.
S obzirom da su posebni delovi u različitim oblicima svojine, odnosno da su vlasnici posebnih delova različita lica, na koji način se može formirati stambena zajednica koja će snositi troškove adaptacije toplpotne podstanice, odnosno na koji način se mogu podeliti troškovi između vlasnika?
Pošto se radi o poslovnoj zgradi sa posebnim delovima u svojini više lica, u tom slučaju su, u skladu sa članom 15. stav 1. tačka 4) Zakona o stanovanju i održavanju zgrada (u daljem tektu: Zakon), za upravljanje zajedničkim delovima zgrade nadležni svi vlasnici posebnih delova. U cilju ostvarivanja nadležnosti upravljanja, što pre svega obuhvata odlučivanje o održavanju zgrade, u skladu sa istim članom stav 2, vlasnici posebnih delova osnivaju udruženje na koje se odredbe Zakona o nadležnostima, pravima i obavezama skupštine i upravnika stambene zajednice shodno primenjuju na nadležnosti skupštine i zastupnika tog udruženja.
Problem predstavlja činjenica da je članstvo u udruženju neobavezujuće, pa možda neki od vlasnika posebnih delova neće hteti da bude član udruženja. Bez obzira na to, na svakog vlasnika posebnog dela se odnose obaveze propisane članom 14. stav 1. tačka 4) Zakona, što znači da je dužan da ''učestvuje u troškovima održavanja i upotrebe zajedničkih delova zgrade i katastarske parcele na kojoj se nalazi zgrada, u meri i na način određen ovim zakonom''. To znači da u slučaju da neko ne želi da se udruži on sam sebe lišava svojih prava u odlučivanju, ali ne i obaveza, koje su njegova zakonska obaveza. Na to bi trebalo ukazati svim vlasnicima koji ne žele da pristupe udruženju.
Pomoć u pribavljanju informacija vlasnicima posebnih delova je primena Zakona o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika, na osnovu kojeg se u Agenciji za privredne vodi registar vlasnika stvari kao pravnih lica, sa njihovim identifikacionim podacima, kao i podacima zastupnika tih pravnih lica.
S druge strane, kada se radi o javnim entitetima (RS, APV, JLS) koji su vlasnici posebnih delova, oni ne mogu biti članovi udruženja. U tom slučaju,mišljenja smo da se taj problem može prevaziđi zaključivanjem ugovora o zakupu između korisnika posebnog dela i vlasnika, kojim bi se dalo ovlašćenja zakupcu da učestvuje na sednicama udruženja i utvrđuje njegova prava i obaveze u vezi sa upravljanjem i održavanjem zgrade.
Da li đačka eksurzija (obuhvata prevoz, hranu, smeštaj, vodič) predstavlja jedinstvenu turističku uslugu ili turističko putovanje? Da li se kod đačkih ekskurzija obračunava PDV od 20 % ili se primenjuje član 35. Zakona o PDV-u?
Pravilnik o organizaciji i ostvarivanju nastave u prirodi i ekskurzije u osnovnoj školi i Pravilnik o organizaciji i ostvarivanju nastave u prirodi i ekskurzije u srednjoj školi („Službeni glasnik RS“, broj 30/2019) propisuju da se izbor agencije za realizaciju nastave u prirodi i ekskurzije sprovodi se u skladu sa zakonom koji uređuje javne nabavke. Nastavu u prirodi, odnosno ekskurziju, može da realizuje isključivo agencija koja poseduje zakonom propisanu licencu za organizovanje turističkog putovanja.
Jedinstvena turistička usluga podrazumeva onu uslugu koju pruža turistička agencija a koja u sebi sadrži nekoliko prethodnih turističkih usluga (kao što su usluge prevoza, smeštaja, ishrane, organizovanja izleta, angažovanje turističkog vodiča i sl.).
U slučaju kada turistička organizacija pruža jedinstvenu turističku uslugu, PDV se ne može obračunavati po uobičajenom standardnom postupku, već se obračunava po posebnom postupku iz čl. 35. Zakona o PDV-u. Ukoliko turistička agencija nema prethodne turističke usluge (ako pruža uslugu isključivo iz svojih sredstava, a to znači da ima sopstveni prevoz, sopstveni smeštaj, sopstvena ishrana i dr.), onda se oporezivanje ne vrši po posebnom postupku, nego na uobičajeni način koji važi za sve ostale delatnosti.
Opšte pravilo je da se na đačke ekskurzije i obračunavanje PDV-a turističkih agencija primenjuje odredba člana 35. Zakona o PDV-u.
U tom smislu, bilo bi potrebno uputiti svim ponuđačima zahtev za dodatnim pojašnjenjem ponude u smislu člana 142. ZJN i tražiti pojašnjenje i uređenje iskazanog PDV-a, sve radi uporedivosti ponuda i adekvatne realizacije ugovora i pravila plaćanja, a imajući u vidu specifičnost usluga, kao i činjenicu da se ponude upoređuju prema vrednošću bez PDV-a.
Službenik sa visokom stručnom spremom, postavljen je za pomoćnika Predsednika opštine i utvrđeno mu je mirovanje radnog odnosa u upravi. U momentu postavljenja službenik je bio u zvanju mlađeg savetnika. Funkciju pomoćnika presednika obavlja ukupno u 2 dva mandata više od 6 godina. Da li lice, po prestanku finkcije i povratku u upravu, može da se rasporedi na radno mesto u zvanju samostalnog savetnika odnosno da li se vreme provedeno na funkciji pomoćnika predsednika smatra radnim iskustvom?
Zakon o radu u članu 79. kaže da zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drukčije određeno, ako odsustvuje sa rada zbog:
Zaposleni kome miruju prava i obaveze iz stava 1. ovog člana ima pravo da se u roku od 15 dana od dana odsluženja, odnosno dosluženja vojnog roka, prestanka rada u inostranstvu, odnosno kod drugog poslodavca, prestanka funkcije, povratka sa izdržavanja kazne zatvora, odnosno mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere - vrati na rad kod poslodavca. Prava iz st. 1. i 2. ovog člana ima i bračni drug zaposlenog koji je upućen na rad u inostranstvo u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva.
Članom 61. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, predviđeno je da se u zvanju obavljaju složeni stručni poslovi koji zahtevaju posebno specijalističko znanje i iskustvo, analitičke sposobnosti, samostalan rad bez nadzora neposrednog rukovodioca i donošenje oduka u složenim slučajevima samo uz opšta usmerenja i uputstva neposrednog rukovodioca. Za rad na poslovima u zvanju samostalnog savetnika, službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i najmanje pet godina radnog iskustva u struci.
Članom 68a istog zakona predviđeno je da se pod radnim iskustvom u struci u smislu odredaba ovog zakona podrazumeva radno iskustvo na poslovima u okviru zahtevane vrste i stepena stručne spreme, odnosno obrazovanja koje se zahteva za radno mesto čije poslove službenik obavlja.
Što se tiče radnog iskustva na funkciji pomoćnika predsednika opštine/gradonačelnika, to radno iskustvo se može računati kao radno iskustvo u struci ukoliko se za obavljanje poslova tog radnog mesta zahteva stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu. Ukoliko pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta nisu utvrđeni uslovi za rad na funkciji pomoćnika predsednika opštine/gradonačelnika, procenjivaće se poslovi koje je lice obavljalo na tom radnom mestu u smislu da li su to poslovi za koje se zahteva visoko obrazovanje.
Predškolska ustanova je podnela zahtev IRK za angažovanjem pedagoškog asistenta u radu sa detetom. Da li je to u nadležnosti IRK, s obzirom da je opština osnivač Predškolskoj ustanovi?
Pravilnik o pedagoškom asistentu i andragoškom asistentu („Sl. glasnik RS“, br. 87/2019), članom 3. definiše institut pedagoškog asistenta za decu i učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom čija je uloga da pruža pomoć i dodatnu podršku grupi dece i učenika u ustanovi, u skladu sa njihovim razvojnim, obrazovnim i socijalnim potrebama i pomoć nastavnicima, vaspitačima i stručnim saradnicima u nastavnim i vannastavnim aktivnostima u cilju unapređivanja njihovog rada sa decom i učenicima kojima je potrebna dodatna obrazovna podrška i sarađuje sa roditeljima.
Odredbe koje se odnose na pedagoškog asistenta za decu i učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom počeće da se primenjuju nakon izmene Uredbe o Katalogu radnih mesta u javnim službama i drugim organizacijama u javnom sektoru i Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama. Ovi akti se trenutno nalaze u proceduri usvajanja. Po njihovom usvajanju stvoriće se uslovi za angažovanjem pedagoškog asistenta za decu i učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom.
Angažovanje pedagoških asistenata nije u nadležnosti IRK. Kao članovi interresorne komisije, prilikom davanja mišljenja, mogu se koristiti preporuke iz treće grupe mera – ostale mere dodatne podrške iz sistema obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite o kojima Komisija informiše roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika i odraslog i upućuje ih na nadležne institucije.
U ovom konkretnom slučaju može se informisati predškolska ustanova o proceduri koja je u toku i koja se odnosi na usvajanje akata Vlade kojima se uređuju katalog radnih mesta i koeficijenti za obračun i isplatu plata za pedagoškog asistenta.
Takođe, potrebno je da se ustanova informiše da pedagoški asistent nije personalizovana podrška, već se dodeljuje obrazovno-vaspitnoj ustanovi za grupu dece, što znači da će ustanova moći da podnese zahtev za angažovanjem pedagoškog asistenta za decu i učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom u slučaju da je u ustanovi veći broj dece kojima je potrebna ova vrsta podrške.