Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li službenik koji obavlja poslove javnih nabavki u našoj opštini, može da bude radno angažovan, kao dodatni rad u javnom preduzeću, čiji je osnivač naša opština, za iste poslove na koje je raspoređen u Upravi, odnosno poslove javnih nabavki?
Član 40. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/2016, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018, 114/2021) kaže da je službenik dužan da o svom dodatnom radu obavesti poslodavca. Službenik može, uz pismenu saglasnost poslodavca, van radnog vremena da radi za drugog poslodavca ako dodatni rad nije zabranjen posebnim zakonom ili drugim propisom, ako ne stvara mogućnost sukoba interesa ili ne utiče na nepristrasnost rada službenika. Dalje se u članu 41. istog zakona kaže da saglasnost za dodatni rad službenika daje poslodavac. Saglasnost poslodavca nije potrebna za dodatni naučnoistraživački rad, objavljivanje autorskih dela i rad u kulturno-umetničkim, humanitarnim, sportskim i sličnim udruženjima. Poslodavac može zabraniti rad iz stava 2. ovog člana ako se njime onemogućava ili otežava rad službenika, šteti ugledu poslodavca, odnosno stvara mogućnost sukoba interesa ili utiče na nepristrasnost rada službenika. O dodatnom radu službenika na položaju odlučuje organ nadležan za njegovo postavljenje.
U pogledu mogućnosti za dodatnim radom službenika, treba spomenuti i odredbe člana 202. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje), kao opšteg propisa o radu, koje kažu da zaposleni koji radi sa punim radnim vremenom kod poslodavca može da zaključi ugovor o dopunskom radu sa drugim poslodavcem, a najviše do jedne trećine punog radnog vremena. Ugovorom o dopunskom radu utvrđuje se pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze po osnovu rada. Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku.
Što se ugovora o delu tiče, član 199. stav 1 Zakona o radu kaže da poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o delu, radi obavljanja poslova koji su van delatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla. Iz navedenog proističe da se ugovor o delu ne može zaključiti za poslove koji su sistematizovani kod poslodavca.
Svi navedeni oblici angažovanja su oblici angažovanja službenika kao fizičkog lica. U skladu sa odredbama člana 42. stav 1 Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave službenik ne sme da bude osnivač privrednog društva, preduzeća, javne službe, niti da se bavi preduzetništvom.
Međutim, po pitanju mogućnosti stvaranja sukoba interesa konkretnog dodatnog rada, poslodavac će u postupku davanja saglasnosti ceniti sve okolnosti i činjenice tog slučaja koje su od uticaja na mogućnost stvaranja sukoba interesa. Samo po sebi, angažovanje službenika u javnom preduzeću ne stvara sukob interesa.
Kako zadužiti obveznika koji je imovinu stekao nasledstvom a nema naše državljanstvo i nije u mogućnosti da preko punomoćnika obezbedi PIB u Poreskoj upravi? Da li je moguće obezbediti PIB od Poreske uprave po službenoj dužnosti, tj. preko ovlašćenog zastupnika po službenoj dužnosti i na koji način? Ko bi u ovom slučaju mogao da bude ovlašćeni zastupnik?
Prema članu 14. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, punomoćnik poreskog obveznika (u daljem tekstu: poreski punomoćnik) je fizičko, odnosno pravno lice - rezident Republike koje u granicama dobijenog punomoćja, u ime i za račun poreskog obveznika izvršava poslove u vezi sa poreskim obavezama obveznika (prima poreske akte, podnosi poreske prijave, plaća porez i dr.). Poreski obveznik fizičko, odnosno pravno lice - nerezident Republike (u daljem tekstu: nerezident) koji nema stalnu poslovnu jedinicu na teritoriji Republike, odnosno koji ostvaruje prihode ili stiče imovinu na teritoriji Republike van poslovanja svoje stalne poslovne jedinice, dužan je da u roku od deset dana od dana početka ostvarivanja prihoda, odnosno sticanja imovine podložne oporezivanju na teritoriji Republike, obavesti Poresku upravu u sedištu o licu koje je njegov poreski punomoćnik.
Član 16. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji dalje propisuje da Poreska uprava, po službenoj dužnosti, iz reda poreskih savetnika ili advokata postavlja zastupnika nerezidentu koji nije u roku iz člana 14. stav 2. ovog zakona obavestio Poresku upravu o svom poreskom punomoćniku. Zaključak o postavljenju zastupnika po službenoj dužnosti dostavlja se zastupniku i objavljuje na internet strani Poreske uprave i oglasnoj tabli Poreske uprave, a protiv zaključka žalba nije dozvoljena. Nagradu i nadoknadu troškova zastupnika po službenoj dužnosti isplaćuje Poreska uprava, prema tarifi koju propisuje ministar nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu: ministar), pri čemu Poreska uprava ima pravo na povraćaj ovih sredstava od poreskog obveznika.
Tarifom o nagradi i nadoknadi troškova zastupnika po službenoj dužnosti - advokata u poreskom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 55/04, 59/13) propisuje se visina nagrade i nadoknade troškova zastupnika po službenoj dužnosti - advokata u poreskom postupku koje isplaćuje Poreska uprava. Advokatu koji je postavljen za zastupnika po službenoj dužnosti u poreskom postupku pripada novčana nagrada u iznosu od 50% od nagrade propisane tarifom kojom se određuju nagrade i naknade troškova za rad advokata, u delu koji se primenjuje na ostale postupke. Advokatu koji je postavljen za zastupnika po službenoj dužnosti u poreskom postupku pripada nadoknada svih troškova u vezi sa radom, u skladu sa tarifom.
Pravilnikom o poreskom identifikacionom broju, u članu 5. propisano je da prijavu za registraciju na Obrascu PR-3 podnosi nerezidentno fizičko lice. Centrala Poreske uprave određuje i dodeljuje PIB, po službenoj dužnosti, na osnovu prijave za registraciju koju podnosi nadležna organizaciona jedinica Poreske uprave na osnovu raspoloživih podataka, odnosno faktičkih okolnosti.
Prema navedenim propisima, Poreska uprava može po službenoj dužnosti dodeliti PIB, pri čemu se mora odrediti zastupnik iz reda poreskih savetnika ili advokata. Ukoliko bi lokalna poreska administracija dostavila zahtev Poreskoj upravi za otvaranje PIB-a po službenoj dužnosti, uz koji bi priložila pravni osnov za nastanak te obaveze (sticanje imovine), prema našim saznanjima Poreska uprava po istom ne bi postupila, ukoliko se ne dostavi podatak o zastupniku. Znači, lokalna poreska administracija bi morala da odredi i angažuje zastupnika u skladu sa članom 16. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, a koji podrazumevaju plaćanje svih troškova zastupanja, koji bi pali na teret jedinice lokalne samouprave, u skladu sa članom 16. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (imali bi pravo na povraćaj tih sredstava od poreskog obveznika, što bi se sprovodilo u posebnom postupku).
Imajući u vidu iznose poreske obaveze i visinu troškova advokata koji bi kao zastupnik učestvovao u svim poreskim postupcima za određenog poreskog obveznika tokom određenog perioda, postavlja se pitanje ekonomske opravdanosti njegovog angažovanja, koja se mora posmatrati kroz mogućnost naplate utvrđenih poreskih obaveza i nastalih troškova.
U pitanju je lice koje je upisano u stalnu listu predavača i drugih realizatora obuka kod NAJU. Da li to lice može da se javi na interni konkurs za predavača posebnog programa u opštini, u kojoj je zaposleno?
Interni konkurs za angažovanje akreditovanih realizatora za tematske celine u oblastima stručnog usavršavanja, kao način angažovanja realizatora, uređen je članom 17. Uredbe o akreditaciji, načinu angažovanja i naknadama realizatora i sprovodilaca programa stručnog usavršavanja u javnoj upravi. U njemu se kaže sledeće:
„Angažovanje realizatora programa obuke za tematske celine oblasti stručnog usavršavanja za koju su akreditovani vrši se putem internog konkursa i to Nacionalna akademija za programe obuke koje ona sprovodi, a drugi korisnici za programe obuke koje samostalno sprovode.
Na internom konkursu ispituje se i ocenjuje model plana obuke za tematsku celinu oblasti stručnog usavršavanja za koju se vrši angažovanje, koji podnosi akreditovani realizator.
Interni konkurs za angažovanje realizatora za pojedinačne tematske celine oblasti stručnog usavršavanja sprovodi se najmanje jednom godišnje.
Interni konkurs pokreće se pozivom koji se dostavlja elektronskim putem realizatorima koji su akreditovani u Nacionalnoj akademiji i upisani u Stalnu listu predavača i drugih realizatora programa obuka prema oblasti stručnog usavršavanja za koju se vrši angažovanje.
Interni konkurs naročito sadrži podatke o oblasti stručnog usavršavanja i tematskoj jedinici, broju potrebnih realizatora i broju planiranih obuka po tematskoj jedinici.
Rok za podnošenje prijava akreditovanih realizatora je 15 dana, od dana pokretanja internog konkursa.
Za programe obuke koji se ne finansiraju iz budžeta Republike Srbije, budžeta autonomne pokrajine, budžeta jedinice lokalne samouprave ili finansijskog plana drugih organa i organizacija iz člana 2. stav 1. Zakona o Nacionalnoj akademiji za javnu upravu, o načinu i uslovima angažovanja akreditovanih realizatora samostalno odlučuje korisnik programa stručnog usavršavanja.“
Nakon bodovanja modela obuke, koji vrši komisija koju je formirao rukovodilac organa u jedinici lokalne samouprave, redosled angažovanja akredtiovanih realizatora je sledeći (čl. 20 Uredbe):
„Akreditovani realizator koji je ostvario najveći broj bodova u tematskoj celini stiče pravo prvenstva prilikom angažovanja za realizatora obuke.
Ako više akreditovanih realizatora ima isti broj bodova, prednost prilikom angažovanja imaju realizatori iz reda državnih službenika, odnosno zaposlenih u organima autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave.
U slučaju sprečenosti realizatora da se odazove pozivu za angažovanje, poziva se naredni akreditovan realizator sa utvrđene rang liste.
Ako akreditovani realizator prvi put učestvuje u internom konkursu njegovo angažovanje se vrši na osnovu vrednovanja modela plana obuke, modela plana koučinga, odnosno modela mentorskog programa i/ili simulacije predavanja, a na svakom sledećem internom konkursu i na osnovu vrednovanja prethodno sprovedenih obuka, vodeći računa o ravnomernom angažovanju svih akreditovanih realizatora za oblast stručnog usavršavanja za koju se vrši angažovanje.“
Dakle, ukoliko je lice zaposleno u opštinskoj upravi akreditovano kao realizator u oblasti stručnog usavršavanja i kao takav dobije poziv za učestvovanje u internom konkursu, on se može prijaviti bez obzira što je zaposlen u toj opštinskoj upravi, jer su svi akreditovani realizatori ravnopravni u postupku internog konkursa u skladu sa članom 17. Uredbe, a takođe može biti i izabrana za realizaciju programa obuke ako ostvari najveći broj bodova. Jedino ograničenje u ovom pogledu je što to lice ne može ujedno biti i član komisije koja ocenjuje model obuke u postupku internog konkursa.
Da li je jedinica lokalne samouprave u obavezi da ima otvoren podračun za bolovanje preko 30 dana i da sa istog vrši isplatu naknade bolovanja preko 30 dana i da na isti ostvaruje priliv po osnovu refundacije od strane RFZO-a? Ukoliko ga ima, da li postoje ograničenja da se isti zatvori? Kako bi se tumačio član 102. stav 7. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 25/19) koji propisuje da "poslodavac može iz svojih sredstava da isplati naknadu zarade i kada se ta naknada obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, s tim da je filijala dužna da isplaćene iznose naknadi poslodavcu u roku od 15 dana od dana predaje zahteva filijali, uplatom na poseban račun poslodavca"?
Članom 102. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 25/2019) propisano je da poslodavac isplaćuje i naknadu zarade zaposlenima koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, u skladu sa ovim zakonom, vrši obračun naknade zarade u skladu sa ovim zakonom i dostavlja ga matičnoj filijali, uz zahtev za isplatu naknade zarade. Stavom 3. ovog člana propisano je da filijala utvrđuje pravo na naknadu zarade i visinu naknade i najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema navedenog obračuna prenosi odgovarajući iznos sredstava na poseban račun poslodavca. Navedena sredstva ne mogu biti predmet izvršenja, osim za isplatu naknade zarade zaposlenima. Dalje, stavom 7. ovog člana propisano je da poslodavac može iz svojih sredstava da isplati naknadu zarade i kada se ta naknada obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, s tim da je filijala dužna da isplaćene iznose naknadi poslodavcu u roku od 15 dana od dana predaje zahteva filijali, uplatom na poseban račun poslodavca.
Članom 14. Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i kontnom planu za budžetski sistem ("Sl. glasnik RS", br. 16/2016, 49/2016, 107/2016, 46/2017, 114/2017, 20/2018, 36/2018, 93/2018, 104/2018, 14/2019, 33/2019, 68/2019, 84/2019, 151/2020, 19/2021, 66/2021 i 130/2021) propisno je da sintetički konto 414100 - Isplata naknada za vreme odsustvovanja s posla na teret fondova sadrži analitička konta na kojima se knjiže porodiljsko bolovanje, bolovanje preko 30 dana i invalidnost rada drugog stepena. Ove naknade knjiže se na teret odgovarajućih subanalitičkih konta u okviru ovog sintetičkog konta uz odobrenje odgovarajućih subanalitičkih konta u kategoriji 230000 - Obaveze po osnovu rashoda za zaposlene. Pored navedenog knjiženja ovih rashoda, koji se po pravilu refundiraju, potrebno je za ukupan iznos naknade zadužiti subanalitički konto 122192 - Potraživanja od fondova po osnovu isplaćenih naknada zaposlenima, uz odobrenje konta 291911 - Obaveze fondova za isplaćene obaveze po osnovu naknada zaposlenima. Kada Republički fond za zdravstveno osiguranje u toku godine refundira iznos isplaćene naknade za bolovanje uplatom na tekući račun korisnika budžeta, zadužuje se tekući račun uz odobrenje konta 122192 - Potraživanja od fondova po osnovu isplaćenih naknada zaposlenima i istovremeno se za taj iznos koriguje odgovarajući subanalitički konto u okviru sintetičkog konta 414100 - Isplata naknada za vreme odsustvovanja s posla na teret fondova, a zadužuje konto 291911 - Obaveze fondova za isplaćene obaveze po osnovu naknada zaposlenima. Iznos koji na kraju godine nije refundiran ostaje na subanalitičkom kontu 291911 - Obaveze fondova za isplaćene obaveze po osnovu naknada zaposlenima i subanalitičkom kontu 122192 - Potraživanja od fondova po osnovu isplaćenih naknada zaposlenima.
Dakle, u skladu sa članom 102. Zakona o zdravstvenom osiguranju, poslodavac može da isplati iz svojih sredstava naknadu bolovanja preko 30 dana, a matična filijala RFZO refundira ova sredstva poslodavcu na poseban račun.
Takođe, prema odredbama člana 14. Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i kontnom planu za budžetski sistem, sredstva za refundaciju isplaćene naknade bolovanja iz sredstava korisnika budžetskih sredstava u toku godine RFZO treba da uplati na tekući račun korisnika budžeta.
Obzirom da JLS može da ima samo Račun izvršenja budžeta, ona ne mora da ima poseban podračun za bolovanja, što znači da JLS može da vrši isplatu naknade za bolovanje preko 30 dana sa Računa izvršenja budžeta pre refundacije, kao i da se refundacija vrši na Račun izvršenja budžeta.
Ukoliko JLS ima otvoren namenski podračun, refundacija bolovanja će biti izvršena preko njega. Takođe, JLS može izvršiti uplatu pre dobijanja sredstava od RFZO, ali tako što će potrebna sredstva preneti na podračun bolovanja i odatle izvršiti isplatu, a kada RFZO izvrši refundaciju ista može vratiti na Račun izvršenja budžeta. Takođe može ih koristiti za narednu isplatu bolovanja, pa tek kad se završi bolovanje, navedena sredstva može vratiti na Račun izvršenja budžeta.
Članovima 14-18. Pravilnika o načinu utvrđivanja i evidentiranja korisnika javnih sredstava i o uslovima i načinu za otvaranje i ukidanje podračuna konsolidovanog računa trezora kod uprave za trezor („Sl. glasnik RS“, br. 99/2018 i 40/2019) propisani su uslovi i način za otvaranje i ukidanje dinarskih i deviznih podračuna konsolidovanog računa trezora kod Uprave za trezor, koji se vode u Evidenciji podračuna korisnika javnih sredstava kod Uprave za trezor.
Da li se kod ozakonjenje nezakonito izgrađenog objekta na parceli na kojem postoji legalna više porodična stambena zgrada može primeniti član 42. stav 1. tačka 13) Zakona o stanovanju i održavanju zgrada pa se kao saglasnost za ozakonjenje može pribaviti Odluka skupštine stambene zajednice doneta 2/3 većinom, ili se pak za ozakonjenje ovog objekta mora pribaviti saglasnost svih suvlasnika na parceli, u ovom slučaju svih vlasnika posebnih delova ove legalne zgrade?
Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada („Sl. glasnik RS“, br. 104/2016 i 9/2020 - dr. zakon), članom 42. taksativno su pobrojane nadležnosti Skupštine stambene zajednice.
Prema odredbama Zakona, Skupština stambene zajednice se stara o svim pitanjima koja se odnose na održavanje, uređenje i korišćenje zgrade i zajedničkih delova zgrade, stim da prema odredbama Zakona nema ovlašćenje da odlučuje o pitanjima izvan ovog opsega.
Pitanje ozakonjenja bespravno izgrađenog objekta na parceli koja je u suvlasništvu više lica, nije u domenu rada i odlučivanja organa kakav je Skupština stambene zajednice, niti se o istom može odlučivati bilo kakvom većinom članova Skupštine iz razloga jer se ne radi o odlučivanju na nivou stambene zgrade gde svako ima pravo na jedan glas po modelu (stan/glas).
Zakonom o planiranju i izgradnju je regulisano da svaki vlasnik posebnog dela (posebne stambene jedinice) ima pravo na zemljištu i da je udeo tih lica u srazmeri sa površinom koju poseduju u odnosu na ukupnu površinu objekta.
U konkretnom slučaju investitor koji namerava da ozakoni nelegalno sagrađeni objekat na zemljištu koje je u vlasništvu više lica mora isto da pribavi, odnosno da isto otkupi od vlasnika posebnih delova jer će samo na takav način steći svojinu na zemljištu podobnu za ozakonjenje bespravno sagrađenog objekta.